Mlijeko iz Mađarske, krumpir iz Nizozemske, jabuke iz Poljske, meso iz Brazila, a domaći proizvodi potisnuti na margine
U zemlji bogatoj plodnim poljima, čistom vodom i tradicijom proizvodnje, BiH se danas suočava s paradoksom – na našim trpezama sve je manje domaće hrane. Tržišta su preplavljena uvoznim proizvodima dok lokalni proizvođači jedva opstaju. O kolikom problemu je riječ, najbolje ilustrira informacija da BiH uvozi više od 65 posto hrane koju konzumiramo, što praktički znači da dva od tri zalogaja nismo zasijali u svom vrtu, ali, opet ponavljamo, ne zato što ne možemo, već zato što je sve manje zainteresiranih za takvo nešto, uz stav da im se to teško isplati.
Podaci statističkih agencija iz 2023. pokazuju da FBiH ima nešto više od 720.000 hektara obradivih površina, a RS oko milijun hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega se gotovo polovina ne koristi za proizvodnju hrane. I dok zemlja leži neobrađena, jedemo uvozno povrće upitne kvalitete. Umjesto svježeg domaćeg, jedemo ono što danima stoji u hladnjačama. A kupci? U BiH već odavno kupuju ono što je jeftinije nauštrb kvalitete. Domaće je zdravije i kvalitetnije, ali i skuplje. Da ne bismo ulazili u detalje što je domaće, a što nije, mediji su provjerili cijene u trgovinama i na tržnici da bi vidjeli što je i gdje jeftinije.
U trgovinama se malo više igraju cijenama, zbog čega je teško odrediti što je jeftinije, a što nije. Zato su ispisane i redovite cijene pored akcijske da bismo imali jasniju sliku. Kupus na tržnici košta 1,50 KM, bez akcije i sniženja u trgovinama se može naći za 1,40 KM. S krastavcima je situacija nešto kompliciranija. Mali štandovi koji prodaju voće i povrće drže cijenu od 2,50 KM. Riječ je o trgovinama koje se ne nalaze u okviru tržnice i kupnjom kod njih može se dobiti fiskalni račun. Konkretno na tržnici kilogram krastavaca košta 2 KM. Trgovine su dosta povoljnije, cijena je 1,75 KM, a s akcijom i 1,30 KM. Rajčica je dosta skuplja. Nije joj još sezona i sve što se može naći je iz plastenika. Na tržnici kilogram košta 3 KM, a ništa bolje nije ni u trgovinama. Redovita cijena je 2,90, a na akciji ga možete dobiti za 2,35 KM. Opet, kada spominjemo manje trgovine ili kioske gdje se isključivo prodaje voće i povrće, cijena ide i do 3,50 KM. Na tržnici crveni luk košta 3 KM, a u trgovinama 2 KM. Krumpir je na tržnici 1,50, paprika 3 KM, a u trgovinama je redovita cijena 1,95 – na akciji 1,35 KM, ali je zato paprika dosta skuplja i košta 4 KM. Uz akciju ta cijena ide na 2,45 KM. Lubenica se može naći za 2 KM po kilogramu, trešnje su 14, a jagode 9. Ova cijena je gotovo identična i u trgovinama, prenosi ATV.
Uvoz mesa
Problem imaju i stočari. Naime, pritisnuti slabom potražnjom i prekomjernim uvozom stoke u jeku sezone, domaći uzgajivači ovaca ne mogu prodati janje po ekonomski isplativoj cijeni te su u borbi za kupce, kojih ionako nema, primorani na korekciju cjenika, što izravno ugrožava opstanak i daljnji razvoj ove poljoprivredne grane. Uzgoj ovaca u ruralnim dijelovima RS-a nekada je bio sinonim za stabilnost i tradiciju, obećavajući gospodarstvima sigurnu zaradu. Danas, priča predsjednik Udruge uzgajivača ovaca i koza RS-a Milan Ćirić, slika je potpuno drugačija.
Uvozni lobiji i ekonomska politika koja favorizira jeftiniju robu s inotržišta doveli su uzgajivače u situaciju u kojoj se ne mogu natjecati. Dodatno opterećenje je niska otkupna cijena, koja često ne pokriva ni osnovne troškove proizvodnje. – Svi oko Božića traže janjce, vuku nas za rukav, a mi tada robe nemamo. Međutim, sada kada je sezona i ponuda izdašna, kupaca nigdje. Nešto kupe manje pečenjare i restorani, dok se veći isključivo oslanjaju na uvoz iz Srbije i Rumunjske, odakle ih janjci koštaju 7,80 KM po kilogramu žive vage. Mi, ako želimo prodati, moramo ići ispod te cijene, a nas svaki fening ispod 8 KM ostavlja bez zarade – objašnjava Ćirić, piše Glas Srpske.
