Preneseno sa društvenih mreža sarajevskog profesora Vedrana Zubića
U svjetlu izuzetno slabog upisa na nastavničke fakultete širom zemlje, istaknuti profesor oglasio se javno i dao oštar, ali argumentiran osvrt na uzroke ove zabrinjavajuće situacije. Njegov komentar izazvao je veliku pažnju javnosti, a mi ga prenosimo u formi analitičkog osvrta.
Odličan učenik više ne želi biti nastavnik
Na nekim smjerovima, poput biologije, nastavnički odsjek bilježi nula upisanih studenata. Drugim riječima, ni jedan student ove godine nije odlučio obrazovati se za profesora biologije. Iako šokantno, profesor postavlja pitanje: da li je to iznenađenje — ili zapravo sasvim očekivan ishod višegodišnjeg zapostavljanja obrazovnog sektora?
Prema njegovim riječima, mladi ljudi sve češće uviđaju da investirati pet ili šest godina u studij, a zatim provesti deset godina na birou, petnaest godina “skakući” iz škole u školu ne bi li se sakupila puna norma — i sve to za platu od oko 600 eura — jednostavno nije racionalna odluka.
Obrazovanje podcijenjeno i marginalizirano
U svom komentaru profesor jasno iznosi stav da se prosvjetni radnici svakodnevno susreću s nepoštovanjem i miješanjem u vlastiti posao — od roditelja, administracije, pa sve do političkih struktura. Dodaje i da se društvo ponaša kao da nastavnici više nisu potrebni u doba Wikipedije i YouTubea, što dovodi do opasnog narativa da se obrazovanje može automatizirati ili zamijeniti online sadržajem.
10 razloga zašto niko više ne želi biti nastavnik
Profesor navodi konkretne razloge koji stoje iza ove zabrinjavajuće pojave:
- Nastavnički poziv više nije porodična tradicija. Djeca nastavnika danas biraju druge profesije.
- Djeca više ne sanjaju o tome da postanu učitelji. Influenseri i slavne ličnosti su novi uzori.
- Zaposleni u obrazovanju sve češće iskazuju nezadovoljstvo sistemom.
- Najbolji učenici biraju IT, medicinu i slične smjerove. Nastavnički smjerovi ostaju rezervisani za slabije đake.
- Inženjeri i stručnjaci ne žele da rade u školi za mizerne plate.
- Tržište rada je prezasićeno zbog nestrateškog školovanja kadrova.
- Obrazovni kadar stari. Mladi se ne uključuju, a stariji su iscrpljeni.
- Društveni narativ umanjuje važnost nastavnika.
- Niko se ne vraća u prosvjetu jednom kada iz nje ode.
- Obrazovanje nije društveni prioritet. Poštovanje prema prosvjetarima gotovo da ne postoji.
Upozorenje koje ne smijemo ignorisati
Profesor zaključuje da će za najviše 20 godina u školama biti premalo (ili nimalo) kvalifikovanih nastavnika. U obrazovni sistem će tada moći ulagati samo oni roditelji koji to sebi mogu finansijski priuštiti, dok će ostali biti osuđeni na pasivnu ulogu.
“Baš su čudni ovi novi studenti pa ne žele da se školuju za nastavnike. Ili su samo ekonomski dovoljno pametni…”, ironično dodaje profesor.
Upozorava da će, nastavi li se ovim tempom, nastavnički fakulteti postati suvišni i finansijski neodrživi. Poziva na hitnu promjenu pristupa obrazovanju i veće društveno uvažavanje prosvjetnih radnika.
Zaključak: Vrijeme ističe
Sustavno zanemarivanje obrazovanja vodi nas ka opasnoj tački bez povratka. Ako se društveni odnos prema nastavnicima, njihovim uslovima rada i statusu ne promijeni, suočit ćemo se sa ozbiljnim kadrovskim kolapsom u školstvu.
Vrijeme je da počnemo cijeniti prosvjetne radnike kao misionare — jer bez njih, znanje prestaje da bude dostupno svima.
Facebook / Vedran Zubić
Svjetionik.com
