Milijarder Elon Musk je i službeno osnovao novu stranku u SAD-u, koju je nazvao “Američka stranka.” Njegova ideja je, ipak, najvjerovatnije osuđena na propast, barem ako se trend star blizu 170 godina nastavi.
Musk je svoje pratioce na društvenoj mreži X, čiji je vlasnik, pitao da li treba osnovati novu stranku, te je dobio pozitivan odgovor i tako ostao aktivan u politici, nakon što je, uz javnu i neugodnu svađu, napustio tim predsjednika SAD-a Donalda Trumpa.
Međutim, američka historija od 1856. godine sugeriše da je njegova ideja o “trećem putu” već osuđena na propast.
Američki sistem je napravljen za “duopol”
Politički sistem u Americi je od 1856. godine, barem što se tiče izbora, nezvanično podijeljen na dvije strane – Republikansku i Demokratsku stranku.
Od tog trenutka, pa sve do danas, svi predsjednici, te ogromna većina senatora, kongresmena i guvernera na državnom nivou, dolaze upravo iz ove dvije političke organizacije.
Razloga za to ima veliki broj, a svakako je najbitniji takozvani “first past the post” sistem, u kojem pobjedu odnosi onaj kandidat ili ona stranka koja ima najveći broj glasova u nekom izbornom distriktu ili saveznoj državi.
Na tom sistemu su bazirani i predsjednički izbori, gdje je kandidat koji ima barem jedan glas više od svog protivnika pobjednik u određenoj saveznoj državi i sa sobom nosi sve elektore iz tog dijela SAD-a.
Samim tim, kandidat iz Muskove stranke bi morao odnijeti pobjedu iznad kandidata obje stranke i to u velikom broju saveznih država kako bi postao predsjednik, što je skoro pa nemoguće.
Posljednji put se to desilo 1968. godine, kada je George Wallace, tadašnji guverner savezne države Alabama, uspio “otkinuti” pet saveznih država od svojih protivnika iz Demokratske i Republikanske stranke, što mu, naravno, nije bilo dovoljno za pobjedu. Od tada, niti jedan kandidat “treće stranke” nije bio ni blizu pobjedi u jednoj saveznoj državi.
Muskova borba protiv vjetrenjača
Boriti se protiv Republikanske i Demokratske stranke u Americi jednostavno nema smisla, a za to postoji širok dijapazon razloga.
Prvenstveno, Muska i njegove potencijalne donatore bi to koštalo stotine miliona dolara, a potencijalno i više milijardi dolara.
Tokom 2024. godine, kandidati Donald Trump i Kamala Harris, a prije nje djelomično i Joe Biden, potrošili su čak 5,5 milijardi dolara na predsjedničke kampanje.
Četiri godine ranije, ta brojka je bila još i veća, i iznosila je 7,7 milijardi dolara.
Kako bi nadomjestio činjenicu da je njegova stranka nova i nepoznata, Musk bi morao izdvajati još i više novca, a imajući u vidu da se bogati donatori uglavnom okreću “klasičnim” strankama, milijarder bi najvjerovatnije ostao usamljen, ili barem u značajnom zaostatku u odnosu na druge stranke.
Drugi problem, a potencijalno još i veći za Muska, je infrastruktura. Republikanska i Demokratska stranka imaju izrazito snažan i dobro razrađen sistem u svakom dijelu SAD-a, čak i tamo gdje ne dobijaju puno glasova.
Radi se o stotinama hiljada ljudi koji su ili aktivni članovi koji učestvuju u kampanjama na razne načine, ili pasivni članovi koji izlaze na izbore i potencijalno rade male donacije.
U 30 američkih saveznih država postoje i registri glasača, a prema njihovim podacima, čak 50 miliona ljudi se registrovalo kao glasači Demokratske, te blizu 40 miliona osoba kao glasači Republikanske stranke.
Jednostavnije rečeno, Musk bi morao izgraditi infrastrukturu s milionskim glasačkim tijelom, te stotinama hiljada članova, u borbi protiv stranaka koje to rade već više od 150 godina.
Novac ne može kupiti sve
Samo iz ova dva problema, koji se izdvajaju kao daleko najveći, jasno je da Muskov projekat jednostavno nema budućnost.
Kada tome pridodamo da je on poprilično polarizirajuća ličnost, te osoba koju dobar dio građana SAD-a ne gleda u pozitivnom svjetlu, Muskova ideja će na kraju biti potencijalno jako skupa avantura bez šanse za uspjeh.
Drugim riječima, Musk bi mogao dati više milijardi dolara svog novca za projekat koji ima nevjerovatno malu šansu za realan politički uspjeh.
